Legenda koja ne bledi – sin Velimira Bate Živojinovića najavljuje izložbu Bata u 90 slika u Kragujevcu

O mapi izložbe: U kojim je sve gradovima do sada gostovala izložba „Bata u 90 slika“ i gde planirate da je prikažete u narednom periodu?

Izložba „Bata u 90 slika“, posvećena legendarnom glumcu Velimir Bata Živojinović, započela je svoj put 2023. godine, kada se navršilo 90 godina od njegovog rođenja (rođen je 5. juna 1933).
Do sada je gostovala u sledećim gradovima:
- Istočno Sarajevo – Republika Srpska (decembar 2023), povodom Dana kulture Republike Srbije u Republici Srpskoj;
- Beograd (1. april 2024), u zgradi „Borbe“, koja je ustupila sve fotografije;
- Bajina Bašta (23. april 2024);
- Užice (13. maj 2024), kao Prestonica kulture Republike Srbije za tu godinu;
- Vrnjačka Banja (25. maj 2024) – jedina do sada izložba na otvorenom prostoru, koja je ostala u stalnoj postavci;
- Novi Sad (27. maj 2024), u Arhivu Vojvodine, u gradu u kojem je Bata završio dve godine srednje glumačke škole;
- Irig (12. jun 2024);
- Osečina (24. jun 2024);
- Sombor (12. jul 2024);
- Subotica (22. jul 2024);
- Golubac (5. avgust 2024);
- Niš (30. avgust 2024), kao drugi grad u kojem je završio dve godine srednje glumačke škole – izložba je održana tokom filmskog festivala;
- Paraćin (13. septembar 2023);
- Peking – Kina (5. oktobar 2024), u Srpskom kulturnom centru u Pekingu;
- Bačka Topola (12. novembar 2024);
- Bačka Palanka (27. novembar 2024);
- Kruševac;
- Herceg Novi – Crna Gora (25. avgust 2025), tokom trajanja filmskog festivala;
- Novi Sad, Gradska biblioteka;
- Kragujevac (19. februar 2026), Istorijski arhiv Šumadije.
Izložba će nastaviti svoj život i putovanje u svim mestima u Srbiji koja izraze želju da je ugoste, a planirano je i predstavljanje u dijaspori, pre svega u Srpskom kulturnom centru u Parizu, a potom i u drugim većim gradovima gde žive naši zemljaci.
O izboru fotografija: Koja od ovih 90 fotografija najbolje opisuje Batin pravi karakter van filmskog platna?
Bata je pre svega bio vedar čovek i za mene se njegov karakter najlepše ogleda na fotografijama na kojima se smeje.
A takvih, hvala Bogu, ima mnogo.
Kroz taj njegov osmeh kao da i danas struji pozitivna energija koja je plenila i osvajala prijatelje i publiku.
O reakcijama publike: Gde ste osetili najveću emociju publike tokom otvaranja izložbe?
Svuda je izložba izazvala veliko interesovanje i postigla zavidan uspeh, zahvaljujući svim generacijama koje su dolazile da je vide.
Njegov duh, kroz filmove koji se i danas svakodnevno prikazuju na televizijama, i dalje živi, a nove generacije mogu da se uvere u snagu njegovog talenta i umetničkog umeća.
Čini mi se da je izložba u Osečini bila najemotivnija. Otvorena je dan nakon velikog grada koji je naneo ogromnu štetu lokalnom stanovništvu.
Ulazeći u mesto održavanja, prolazili smo pored razbijenih šoferšajbni, polomljenih prozora i oštećenih krovova.
Ipak, to nije sprečilo stanovnike ove varoši da do poslednjeg mesta ispune Dom kulture i saslušaju izuzetno emotivne govornike, koji su inspirisano govorili o vrednostima srpske kulture i potrebi da se ona sačuva, uz poseban osvrt na Batino stvaralaštvo.
Bata kao otac: Po čemu ga lično najviše pamtite, a da to nije neka od njegovih slavnih uloga?
Često kažem da mi je otac bio i neka vrsta najboljeg druga.
Uvek je bio spreman da pomogne, da sasluša i diskretno uputi savet za koji se kasnije gotovo po pravilu ispostavilo da je bio suštinski.
Pamtiću ga po toplini, nežnosti i mudrosti.
Bata je umeo sa malo reči da kaže mnogo. Redak talenat.
Životna lekcija: Koji je najvažniji savet koji Vam je otac dao, a koji i danas primenjujete?
Bilo ih je mnogo, ali ako bih morao da izdvojim jednu rečenicu, to bi bila:
„U životu igraš glavne ili sporedne uloge!“
Na taj način je u potpunosti demistifikovao strah od neuspeha i pokazao da je uz rad, elan i upornost sve moguće.
Kada kažem elan, mislim na strast koju svi treba da imamo prema svom poslu i težnju da svakog dana budemo najbolja verzija sebe.
Tada je sve moguće.
Odnos prema kolegama: Koja je njegova omiljena anegdota sa snimanja?
Bilo ih je na stotine.
Rado je prepričavao scenu sa snimanja legendarnog ratnog filma Kozara, kada su se on i njegov veliki prijatelj, glumac Davor Antolić, prerušili u seljanke u narodnoj nošnji, bez znanja reditelja Veljko Bulajić.
U jednoj masovnoj, zahtevnoj sceni sa tenkovima i mnoštvom nemačkih vojnika, njih dvojica su se bacili pod tenk, između gusenica. Kada je tenk prešao preko njih, reditelj im je zaprepašćeno prišao da proveri da li su dobro.
Ispod marama su ga dočekala nasmejana lica uz rečenicu: „Je l’ da smo te uplašili?“
Nasleđe za mlade: Šta biste voleli da mlađe generacije nauče od Bate?
Bata je uvek prvi dolazio na snimanje i poslednji odlazio.
Često je dolazio i kada tog dana nije snimao, samo da vidi kako rade kolege.
Stalno je učio, usavršavao se, pitao, nije se stideo da pokaže da nešto ne zna.
Takva posvećenost donela je rezultate koje svi vidimo. Bio je vrhunski profesionalac i njegova radna etika je siguran recept za uspeh.
Veza sa Šumadijom: Kakve uspomene porodicu vezuju za Kragujevac i ovaj kraj?
Ta veza je suštinska, sudbinska i neraskidiva.
Nekadašnja prestonica Srbije, a danas nezvanična prestonica Šumadije, udaljena je od naše Koraćice oko 70 kilometara – praktično smo prve komšije i zemljaci.
Iz sela Bare kod Kragujevca potiče Batinin najbolji prijatelj, veliki reditelj Branimir Tori Janković, koji je sa Batinom završio glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i kasnije postao jedan od značajnih autora srpskog i jugoslovenskog filma.
Njegovi filmovi „Krvava bajka“, „Crvena zemlja“, „Zvezde su oči ratnika“ i „Mirko i Slavko“ ostali su trajno upisani u istoriju naše kinematografije.
U Kragujevcu smo se Bata i cela porodica uvek osećali kao kod kuće. Ovde su rođeni i Batini praunuci, blizanci Mihailo i Gavrilo.
Redovno smo dolazili na utakmice FK Radnički 1923, a svojevremeno smo gledali i legendarnog Pelé kako, zajedno sa saigračima iz Santos FC, igra u srcu Šumadije.
Kragujevac je i grad porodice Živojinović.

