OBIČAJI ZA SVETOG NIKOLU: KAKO SE PRAVILNO SLAVI NAJVEĆA SRPSKA SLAVA
Svima koji slave Svetog Nikolu, čestitajte lepom porukom!
Sveti Nikola, poznat i kao Sveti Nikola Čudotvorac, jedan je od najvoljenijih svetaca u srpskoj tradiciji, a njegovo ime povezuje se s dobročinstvom, ljubavlju i zaštitom porodice. Njegova slava, poznata kao Nikoljdan, obeležava se 19. decembra i predstavlja jedan od najvažnijih dana u godini za pravoslavne Srbe.
Tradicija vezana za ovaj praznik bogata je običajima koji su kroz vekove čuvali duh zajedništva, vere i poštovanja prema svetitelju. Priprema za slavu počinje nekoliko dana unapred, kada domaćini spremaju posnu trpezu, jer Sveti Nikola uvek pada u vreme božićnog posta. Trpeza je jednostavna, ali bogata simbolikom. Na stolu se obavezno nalaze posna jela poput hleba od brašna, kiselog kupusa, pasulja, krompira, ribe i rakije.
Pored toga, na slavskom stolu nalazi se slavski kolač, žito i sveća, kao simbol molitve i zahvalnosti svetitelju. Domaćin slavu započinje lomljenjem osveštanog slavskog kolača uz molitvu i blagoslov porodice.
Jedan od najlepših običaja vezanih za Nikoljdan je sejanje pšenice.Ovaj čin se često obavlja ujutru, pre nego što slavlje počne. Pšenica se sadi u posude, zaliva vodom i ostavlja na toplom mestu kako bi iznikla do Božića. Zelena pšenica simbolizuje plodnost, novi život i blagostanje, pa je ovaj običaj posebno drag porodicama koje neguju pravoslavne vrednosti.
Narodno verovanje kaže da na Svetog Nikolu treba darivati decu, jer je ovaj svetac zaštitnik najmlađih. Deci se daruju skromni pokloni, poput voća, slatkiša ili igračaka, kako bi se kroz radost darivanja očuvao duh ljubavi i pažnje prema bližnjima. Ovaj običaj povezan je sa legendom o Svetom Nikoli, koji je krišom pomagao siromašnima i deci, ostavljajući im darove.
Veruje se i da je tradicija o Deda Mrazu potekla upravo od priča o Svetom Nikoli, koji deci donosi poklone krišom, u noći pred njegov praznik.
Na Nikoljdan se u mnogim porodicama okupljaju rodbina i prijatelji kako bi zajedno proslavili svetitelja. Običaj je da domaćin sa gostima deli radost ovog praznika, ali i mir, jer se veruje da na ovaj dan ne treba ulaziti u sukobe. Svečari ne obavljaju nikakve teške poslove, već se posvećuju molitvi, pripremi trpeze i slavlju.
Izvor: Lepaisrecnamondo